glukagon

glukagon (prema gluk[oza] + lat. agere: tjerati; provoditi), hormon koji luče α-stanice Langerhansovih otočića u gušterači. Glukagon je polipeptid građen od 29 aminokiselina, relativne molekularne mase 3485. Zajedno s inzulinom i nekim drugim hormonima (hormon rasta, kortizol, adrenalin) regulira koncentraciju glukoze u krvi. Glavni je poticaj za njegovo lučenje smanjenje koncentracije glukoze u krvi (npr. pri gladovanju), a slično djeluju i mišićni rad te različita stresna stanja. Najvažniji je učinak glukagona povećanje koncentracije glukoze u krvi. Glukagon to postiže tako što razgrađuje jetreni glikogen na molekule glukoze, koje se zatim iz jetre oslobađaju u krv (glikogenoliza) i što u jetri stvara nove molekule glukoze iz aminokiselina (glukoneogeneza). Osim toga, potiče razgradnju masti (lipoliza) i bjelančevina. Svojim hiperglikemijskim djelovanjem glukagon djeluje suprotno inzulinu.